SETimes.comTurska traži strategiju izlaska iz krize s maramama
16/06/2008
Premijer Recep Tayyip Erdogan se nakon svoje prošlogodišnje izborne pobjede obvezao kako će postati "premijer cijele Turske", no protivnici ga optužuju za zalaganje za islamske planove umjesto rada na liberalnim reformama koje imaju široku podršku u javnosti. Ovo neslaganje predstavlja prijetnju turskoj politici i neki se zalažu za novi konsenzus.
Ayhan Simsek za Southeast European Times -- 13/06/08
Turska je ušla u duboku političku krizu nakon što je početkom mjeseca Ustavni sud donio presudu protiv amandmana za koje se zalagala vladajuća islamistička Stranka pravde i razvoja (AKP), a kojima bi se dozvolilo nošenje marama na sveučilištima.
Presudom je zadan jak udarac premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu, a odluka će vjerojatno povećati i izglede da sud zabrani djelovanje Erdoganove AKP zbog navodnog podrivanja sekularnog karaktera države.
Turski glavni tužitelj zatražio je od suda zabranu djelovanja AKP i isključivanje 71 njenog vodećeg člana iz politike na pet godina. U svojoj je optužbi naveo amandman o marami kao jedan od glavnih elemenata koji pokazuju kako stranka ima "tajne islamističke planove". Sudska se odluka očekuje u srpnju.
Inzistiranje na pravu nošenja marama na sveučilištima desetljećima je kontroverzno pitanje u Turskoj. Dok neke muslimanske žene smatraju kako Kuran ne zahtijeva od njih pokrivanje kose, druge koriste razne tipove marama. Najstroža varijanta, koja u potpunosti pokriva kosu, u Turskoj se smatra simbolom politički angažiranog Islama.
Turskim je ženama načelno dozvoljeno da nose ili ne nose marame, ali je njihovo nošenje zabranjeno javnim djelatnicama i studenticama. Oni koji se zalažu za ukidanje zabrane smatraju kako je tu u pitanju sloboda izražavanja, dok protivnici smatraju kako se iza tog pitanja krije islamistička politika.
Debata je prošlog tjedna ušla u vrlo osjetljivu etapu. U vijestima na TV-u mlada je žena s maramom rekla kako se ona i njene prijateljice "dive Homeiniju", vođi iranske islamističke revolucije, te vjeruju kako je Mustafa Kemal Ataturk - osnivač sekularne Republike Turske – "izdao islamski narod".
Ergun Ozbudun, istaknuti liberalni profesor koji je ranije predvodio pripreme novog građanskog ustava, kritizirao je najnoviju odluku Ustavnog suda protiv marama, rekavši kako su suci prekoračili svoje ovlasti. "Nadalje, sud interpretira sekularizam na vrlo nefleksibilan i neliberalan način, kakav danas ne susrećemo ni u jednoj Zapadnoj demokraciji - čak niti u Francuskoj, koja je vrlo striktna na planu sekularizma", rekao je za TV postaju Kanal D.
Prema Ozbudunu, broj onih koji doista žele islamističku državu u Turskoj iznosi manje od 10% stanovništva, tako da je opasnost neznatna. Nedavno je istraživanje pokazalo kako većina Turaka poštuje odvajanje države od religije, a 76% ih uz to želi da marame budu dozvoljene na sveučilištima.
Međutim, s Ozbudunom se ne slažu svi turski intelektualci. Gülsüm Bilgehan, političar iz Republikanske narodne stranke (CHP) i cijenjeni bivši član Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, upozorava kako su pod AKP-om turske žene u opasnosti da izgube svoja prava.
"Političke islamističke skupine sistematski nastoje na islamizaciji zemlje, te danas možemo vidjeti čak i male djevojčice iz osnovne škole koje su u pojedinim dijelovima zemlje prisiljene nositi marame", rekla je.
Kritizirajući ono što je nazvala "slobodnjačkom retorikom" AKP-a, Bilgehan je rekla kako se sve više žena isključuje iz javne sfere, te im se dodjeljuje tradicionalna uloga majke-domaćice. Prema statistikama, sudjelovanje žena u radnoj snazi doista je opalo s oko 34% 1990. na neznatno više od 22% na kraju 2007.
Samo su 25 od AKP-ovih 340 zastupnika žene, a u Erdoganovom je kabinetu samo jedna ministrica.
Istaknuti turski pisac Soner Yalçın istraživao je obitelji vođa AKP-a u svojoj novoj popularnoj knjizi "Koga vi zavaravate?" Zaključio je kako je većina žena u tim obiteljima odlučila nositi marame nakon udaje, te kako većina, unatoč tome što imaju sveučilišno obrazovanje, nakon udaje nije tražila zaposlenje, već su odlučile ostati u svojim domovima.
Prema Yalçınu, tradicionalni ih je konzervatizam političkih islamista zadržao izvan javnog života.
Premda su turski intelektualci i političari podijeljeni oko zabrane marama, uglavnom se svi slažu kako Erdogan nije adekvatno pristupio tom pitanju nakon svoje premoćne izborne pobjede prošlog srpnja.
AKP je osvojio 46,6% glasova, zadobivši podršku poslovnih krugova, kao i liberala koji su htjeli stabilnost i nastavak političkih i gospodarskih EU reformi.
U svojem pobjedničkom govoru u srpnju 2007, Erdogan je rekao kako se njegova stranka odlučno zalaže za demokratski, sekularni i socijalni sustav u Turskoj, te za pravnu državu. Obratio se i onima koji su glasali za sekularističku opoziciju, rekavši: "Mogu shvatiti vašu zabrinutost; vaši su nam glasovi također vrijedni. Vi predstavljate bogatstvo našeg demokratskog života".
Prema Cüneytu Ülseveru, istaknutom kolumnistu koji je nekoć smatrao kako AKP ima potencijal da transformira Tursku u liberalnu demokraciju, premijer nije ispunio svoje obećanje.
Umjesto da bude "premijer cijele Turske" i nastavi s liberalnim demokratskim reformama, Erdogan je uglavnom predvodio promjene u korist svoje islamističke izborne baze, kaže Ülsever.
Turski političari i intelektualci sada raspravljaju o strategiji izlaska iz krize, koja je već počela podrivati izglede zemlje za gospodarski napredak i njen kredibilitet kao zemlje kandidata za EU.
Najpopularniji turski kolumnist, glavni urednik mainstream novina Hurriyet, pozvao je oba tabora da rade za dobrobit zemlje.
"Trebali bismo sada sve zaboraviti i otvoriti novu stranicu za novi socijalni konsenzus", napisao je Ertuğrul Özkök u četvrtak u svojoj kolumni. "Trebali bismo izbjegavati daljnje prepirke i ujediniti se oko zajedničkih ciljeva, počevši od članstva u EU", rekao je.
Özkök je predložio novu, sveobuhvatnu raspravu o sporu oko marama i sugerirao kako bi se zabranu moglo ukinuti ako se sekularistima pruže nova jamstva, kao što su zabrana takvih islamističkih simbola u osnovnim i srednjim školama, kao i za javne djelatnice.
"Moguć je novi socijalni ugovor za demokratsku i sekularnu Tursku", rekao je. "Međutim, prvo bismo trebali raditi na stjecanju uzajamnog povjerenja."