SETimes.comSrbijafilm predstavlja…
04/09/2006
Unatoč dugogodišnjoj političkoj i gospodarskoj krizi, sjaj Hollywooda tek treba osvojiti pažnju prosječnog čovjeka u Srbiji. Prema rezultatima posjećenosti, Srbi su i dalje zaljubljeni u srpski film, unatoč povremenim niskobudžetnim neuspjesima.
Georgi Mitev-Shantek za Southeast European Times - 04/09/06
Prošle je godine najveći bruto prihod u srpskim kinima ostvario srpski film "Mi nismo anđeli 2". Laka komedija o sredovječnom hedonistu koji shvaća kako mu je kći odrasla i spremna da se počne viđati s mladićima potukla je rekorde gledanosti svih stranih filmova rezultatom od 660.000 posjetitelja, premda je piratska divX kopija filma bila u opticaju nedugo nakon kino premijere.
Niz filmova, započet s "Mi nismo anđeli" iz 1992, predstavljao je uzlet srpskog redatelja Srđana Dragojevića. Treći film upravo ulazi u produkciju.
Sljedeći po uspješnosti među domaćim filmovima bio je "Ivkova slava" - komedija o srpskom mentalitetu. Film je pogledalo sedam puta više ljudi nego treći nastavak serijala o Harryju Potteru.
Ovogodišnji domaći adut je film "Šejtanov ratnik" - film redatelja i scenarista Stevana Filipovića, te suradnika na scenariju Miroslava Momčilovića. Ne očekuje se kako će dostići gledanost serijala o "anđelima", budući da je riječ o horor komediji o "istjerivanju zlih duhova". Domaća publika preferira klasične komedije.
Jedna od najvećih koprodukcija bivših jugoslavenskih republika ove godine film je "Karaula". Film je režirao Hrvat Rajko Grlić, a temelji se na romanu Ante Tomića, također Hrvata. Priča prati skupinu mladih na odsluženju vojnog roka koji 1987. završe izolirani u karauli na jugoslavenskoj granici Makedonije i Albanije. Scenarij, koji je također napisao Tomić, portretira prošlost bez mržnje, te s tračkom nostalgije. Glumačka ekipa uključuje Hrvata Tonija Gojanovića, Sergeja Trifunovića i Emira Hadžihafisbegovića iz Bosne i Hercegovine (BiH), Hrvata Bogdana Diklića i Makedonku Vericu Nedesku Trajkovu.
Regionalna filmska suradnja svim uključenim zemljama daje osjećaj vlasništva - publika film smatra domaćim, a posjećenost premašuje rekorde.
Filmski centar Srbije (FCS) naporno radi na tome da izvuče srpsku filmsku industriju iz situacije u kojoj je snimanje filmova ograničeno na entuzijazam filmske ekipe i individualnu inicijativu. Centar svake godine poziva filmaše da se prijave za sufinanciranje njihovih filmova. Bira se pet filmova, a ove ih je godine prijavljeno ukupno 42. Uslijed ograničenosti sredstava, filmski su budžeti u Srbiji niski. Ukupni proračun centra iznosi 1,25 milijuna eura.
FCS također radi na promoviranju srpskog filma u inozemstvu. Ovogodišnji je Sarajevski filmski festival toplo pozdravio "Sedam i po", koji je napisao i režirao Momčilović, suscenariste "anđela". Film je osvojio i četiri nagrade Zlatna mimoza na Filmskom festivalu Herceg Novi u Crnoj Gori. Sedam priča o svakodnevnom životu građana Beograda i njihovom odnosu prema sedam smrtnih grijeha opisano je u ovoj crnoj komediji.
Drugi su filmovi srpske produkcije prikazani na festivalu u Cannesu i drugim međunarodnim događanjima. Prema izvješćima i reakcijama, na ovim su događanjima ostvareni značajni kontakti s producentima iz UK, SAD-a i Nizozemske.
Strani su producenti zainteresirani za snimanje filmova u Srbiji zbog duge filmske tradicije, dobro obučenog jeftinog filmskog osoblja i brojnih prelijepih lokacija, kaže direktor FCS-a Đorđe Milićević. Ono što nedostaje porezne su olakšice kakve ima obližnja Rumunjska, gdje su prošle godine filmske koprodukcije zemlji donijele više od 150 milijuna eura.
Srpska je kinematografija među najstarijima u Europi. Jugoslavenska filmska biblioteka službeno je rangirana kao treća po značaju filmska institucija, koja je nedavno slavila 110 godina filma u Srbiji. Prvi srpski film - i prvi na Balkanu - prikazan je u danas slavnom beogradskom kafiću Zlatni krst 6. lipnja 1896. - manje od šest mjeseci nakon prve javne demonstracije "pokretnih slika" u Parizu.
Brzo rastuća industrija, filmovi, redatelji i glumci osvajaju srca i pažnju poklonika ne samo u svojoj zemlji, već i izvan nje.