SETimes.comUdovice i siročad u kosovskom selu se još uvijek bore
10/11/2008
Jedno malo selo na Kosovu još uvijek trpi od posljedica strašnog masakra tokom sukoba iz 1990-tih godina. Tamošnje udovice i siročad sastavljaju kraj s krajem sa samo 130 eura mjesečno, u nadi da će presuda na kraju dovesti do određenog stepena pravde.
Besa Beqiri za Southeast European Times iz Prištine -- 10/11/08
U Krusha e Vogel, malom selu u blizini Prizrena, u blizini albanske granice, živi 700 stanovnika -- među kojima je i 82 udovica i 145 siročadi. Srpske snage su 26. marta 1999. godine zarobile 70% muškaraca tog sela, njih ukupno 114, i pogubile ih. Tijela su spalili; vlasti su do današnjeg dana pronašle i identificirale samo njih 23.
Oko 2.000 ljudi još uvijek se od sukoba vodi nestalima -- među njima je 91 muškarac iz sela Krusha e Vogel. Šest muškaraca -- Albanaca iz sela Krusha e Vogel preživjelo je masakr i uspjelo pobjeći. Jedan od preživjelih, Qamil Shehu, izgubio je dva sina, tri brata i sedam nećaka. On ih je vidio kako umiru nakon što su pokošeni mitraljezom. Dva preživjela iz sela Krusha e Vogel svjedočili su pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića.
Danas je Krusha e Vogel tipično kosovsko selo gdje udovice, njihova djeca i siročad čine većinu stanovništva. Uz 70% poginule ili nestale muške populacije, žene moraju izdržavati porodicu i podizati djecu. One uzgajaju paradajz, krompir i papriku i prodaju svoje poljoprivredne proizvode na prizrenskoj pijaci. Većina porodica zavisi od socijalne pomoći, koja je nedavno povećana sa 45 na 130 eura mjesečno.
Agron Limani, 41, inženjer elektonike, piše knjigu o događanjima tokom sukoba u selu Krusha e Vogel, u cilju iznošenja u javnost potreba tih udovica i siročadi.
Limani kaže da je njegov život u selu težak. Ljudi mogu sebi priuštiti da kupe samo najosnovnije: brašno, sir, čaj, mlijeko i makarone.
"Prilično se često dešava da ostanemo sasvim bez novaca," kaže Limani. Nedavno je jedna lokalna kompanija poslala mlijeko djeci sela Krusha e Vogel, ali, kako ističe Limani, "ono što bi zaista pomoglo ... je neka vrsta malog preduzeća koje bi omogućilo radna mjesta".
"Rat je zbrisao većinu muškaraca i ostavio žene i djecu u siromaštvu," kaže Limani, koji ispunjava stranice svjedočenjima o jednom od najstrašnijih masakra na Kosovu.
Narodna skupština Kosova je 2006. usvojila zakon kojim se odvajaju posebna sredstva za pomoć veteranima i civilnim žrtvama rata. Isplate su počele 1. marta 2008.
U julu 2007, vlada je otpočela s izradom zakona u ime porodica nestalih lica. Domaće i međunarodne institucije, predstavnici porodica i udruženja rodbine nestalih lica pomažu u izradi tog zakona.
Nacrtom se predviđa povećanje finansijske pomoći, pravo na obaviještenost i pravo na informacije. U njemu su uključena i prava rodbine na obilježavanje grobalja i spomenika u znak počasti nestalima.
Porodice su se jako trudile na tome da vlasti sudski gone ubice. Institut za izvještavanje u ratu i miru (IWPR) izvještava da su ožalošćene porodice iz sela tražile pravne akcije protiv 54 Srba i dvojice Roma koje su imenovale odgovornima za otmicu svojih rođaka krajem marta 1999. Ohrabrene od strane mreža domaćih nevladinih organizacija, one podnijele tužbu, prvu te vrste na Kosovu, javnom tužiocu u okružnom sudu u Prištini.
IWPR također navodi da je advokat beogradskog Centra za humanitarno pravo Teki Bokshi izjavio da je "do sada pravda tražena samo za one koji su poginuli u ratu na Kosovu, ali da nije pravično da se nestalima uskrati pravda zato što oni nemaju tijelo za dokazivanje zločina -- masovno uzimanje talaca također predstavlja zločin."
Porodice nestalih i njihove pristalice vjeruju da će nada da će doći do presude na kraju dovesti do određenog stepena pravde, ili će barem obeshrabriti kosovske Srbe umiješane u zločin da se vrate u tu oblast, izjavio je IWPR.
Ratne zločine tek treba istražiti. Nova evropska misija na Kosovu morat će se sa svojim sucima i tužiocima za to pobrinuti. To će biti jedan od najtežih zadataka, zanemaren skoro već deset godina.
Ali ono što porodice nestalih lica u selu Krusha e Vogel iznad svega žele je znak da ubice neće moći zauvijek bježati nekažnjeni. "Pravda još nije zadovoljena", kaže Limani.